RUČNI SATOVI
Ručni sat je odavno prestao biti puki instrument za mjerenje vremena. U današnje je vrijeme on modni dodatak koji ponekad preuzima funkciju nakita, a nerijetko je i statusni simbol te simbol prestiža.
Ipak, nije uvijek bilo tako.
Sve do kraja 19. stoljeća ručne su satove češće nosile žene nego muškarci. Muškarcima je džepni sat bio mnogo privlačniji, što zbog veličine, što zbog preciznosti koju je pružao. Širu upotrebu kod muškaraca ručni su satovi našli krajem 19. stoljeća, kada su britanski vojnici sat vezali za zapešće pomoću kožnog remena jer im je tijekom bitke bilo teško posezati za satom u džep. Vidjevši da muškarci – osobito vojnici – nose džepne satove na zapešćima, nekoliko tvrtki krajem 19. stoljeća počelo je stvarati satove posebno dizajnirane za tu svrhu. Girard-Perregaux prva je tvrtka koja je masovno proizvodila ručne satove za muškarce, a tvrtka Waterbury Clock – danas poznata kao Timex – je otprilike u isto vrijeme započela prodaju muških ručnih satova. No čak i uz izniman uspjeh u vojnim redovima, ručni satovi nisu odmah stekli naklonost šire javnosti. U širu su upotrebu ušli nakon Prvog svjetskog rata, kada su vojnici postavili standard civilnim muškarcima. Proizvođači su unapređivali tehnologiju mehanizma i dizajn te tako zainteresirali potrošače kojima ručni satovi postaju sve privlačniji zbog svoje praktičnosti, zanimljivog dizajna i bolje preciznosti.